|
Bitno je napomenuti da je Bog stvorio Dan odmora prilikom samog stvaranja svijeta. To je bio sedmi dan.
U četvrtoj (negdje trećoj) Božjoj zapovjedi koja govori o Danu odmora, Bog kaže da kao što je on odmarao u taj dan prilikom stvaranja svijeta očekuje i od onih koji vjeruju u Njega da čine isto.
Isus Krist utjelovljeni Bog objašnjava da je Dan odmora stvoren radi čovjeka (nije stvoren zato da bi se dao samo Židovima), i govori o njemu kao o danu posvećenom Stvoritelju, za razliku od ostalih šest radnih dana kada se može raditi uobičajene poslove. Isus Krist upravo na taj dan čini najviše čudesa, iscjeljuje najviše ljudi i propovjeda radosnu vijest o kraljevstvu, čime nam daje dobar primjer.
Iako su ga Židovi optuživali da krši Dan odmora on im svaki put odgovara citirajući Pismo i objašnjavajući im da je Dan odmora dan radi samog čovjeka, a ne da je čovjek stvoren radi Dana odmora. Samim time, dobra djela prema bližnjima, pomoć siromašnima, lječenje bolesnih i oslobađanje zarobljenih trebali bi biti središnji dio službe Bogu toga Dana.
Dakle ne trgovanje dionicama i sirovinama, postavljanje TK kabela, plinskih instalacija, zidarskih radova, gradnje brodova, financijskih transakcija i sličnih poslova usmjerenih zgrtanju novca i materijalnih dobara, nego služba Bogu i bližnjima stvarni je smisao toga Dana.
Dan odmora bio je dio Božjeg zakona i prije nego su izraelci dobili Deset Zapovijedi, upravo preko te zapovijedi Bog je htjeo provjeriti njihovu poslušnost Njegovom Zakonu (Izlazak 16,4).
Zapovijed o Danu odmora moralne je naravi, zato jer je Dan odmora stvoren prije, a ne poslje pada u grijeh.
Doduše, u knjizi Postanka ne spominje se izričito ta zapovijed, ali niti jedna druga iz Dekaloga, iako je sasvim jasno da je grijeh, a samim time i Zakon (jer je grijeh prekršaj Zakona) morao postojati prije nego je Bog na kamenim pločama ponovio svoj sveti, vječni i nepromjenjivi Zakon.
Nemoguće je zamisliti Stvoritelja koji se odmara u sedmi dan stvaranja (koji je istovremeno posvetio i blagoslovio), tj. odredio za svetu službu, a da o tome odmoru ne kaže ništa prvome čovjeku s kojim je imao izravnu i blisku zajednicu. Pogotovo zato jer je Bog stvorio dan odmora upravo radi njega.
U današnjem užurbanom svijetu gdje lijudi nemaju vremena nizašto, a ponajmanje za Boga i Njegovu riječ, Dan odmora je bogomdana prilika za prisnu zajednicu sa Stvoriteljem.
Dan odmora svetkovao se za vrijeme Izraelskih sudaca, kraljeva i proroka, svetkovao se i u Isusovo vrijeme, a i u vrijeme apostola. Dan odmora svetkovati će se in novom nebu i novoj zemlji, koju Bog sprema za nas (Izaija 66,22.23).
Ako će se subota svetkovati i na nebu iz toga je očito, da ta zapovjed nije vremenski ograničena na neko prošlo vrijeme, za razliku od mnogobrojnih godišnjih praznika (tzv. godišnjih subota) i žrtvovnog sustava koji je ukazivao na Krista i našao ispunjenje u Njemu.
Zato se zapovijed o Danu odmora prihvaća u cijelome svijetu u većini kršćanskih Crkava, kao jedna od Deset Božjih zapovijedi, tj. kao dio Božjeg Zakona kojeg je on sam napisao na kamene ploče.
Deset Božjih zapovijedi otkrivaju moralna načela kojih bi se trebali pridržavati svi koji žele biti spašeni, ne zato da bi se spasili, nego zato da bi pokazači svoju ljubav i vjernost prema Stvoritelju koji ih je i dao.
Deset Zapovijedi prihvaća kao moralno mjerilo najveći savez baptističkih Crkva na svijetu čijim je dijelom bio i danas pokojni svjetski poznati evanđelista dr. Billy Graham. Razgovor sa njim na temu Deset Zapovijedi možete vidjeti ovdje!
Deset zapovijedi, skupa za zapovijedi o Danu odmora prihvaća i katolička crkva, kao i pravoslavna, anglikanska, luteranska, kalvinska, prezbeterijanska adventistička i skoro sve ostale kršćanske crkve koje broje više od nekolicine vjernika.
Ipak zapovijed o Danu odmora osporavaju neke sekte poput Jehovinih svjedoka koji tvrde da je Isus smrću na križu oslobodio ljude poslušnosti Božjem Zakonu (Deset zapovijedi), a samim time i Zapvijedi o Danu odmora.
Doduše bitno je i naglasiti da većina kršćana kao Dan odmora svetkuje nedjelju, prvi dan tjedna (vjerojatni dan Isusova uskrsnuća), iako je Bog u svojoj zapovijedi rekao da je Dan odmora subota, sedmi dan tjedna. Tvrdnja da je novozavjetna Crkva običavala svetkovati nedjelju također nema biblijske potpore.
Također bitno je naglasiti i da u Bibliji nigdje ne piše da je nedjelja posvećena ili blagoslovljena, da se nedjeljom nebi smjelo raditi ili da bi ju trebalo svetkovati.
Više o biblijskom sedmom danu, tj. o Danu odmora možete vidjeti ovdje!
Oni koji osporavaju zapovijed o Danu odmora zapravo pobijaju i samu Božju zapovjed, te u biti tvrde da bi trebalo živjeti po 9/10 zapovijedi koje je dao sam Stvoritelj. Takvo razummijevanje Božjeg Zakona nepoznato je kako Svetom Pismu, tako i Crkvenoj tradiciji.
Na to ih je navelo krivo razumijevanje Božjih Zapovjedi, oni kažu da je:
"Židovski šabat ukinut je na križu, gdje Krist „izbrisa zadužnicu koja je svojim odredbama bila nama protivna“ (Kološanima 2,14)." (link)
Ipak Isus Krist na križu niti je izbrisao Deset Božjih zapovijedi, niti su te zapovjedi nama protivne (uključujući zapovijed o Danu odmora), one su dane za naše dobro. Lista zadužnica o kojoj se ovdje govori odnosi se na zapis o našim grijesima zbog kojih je on razapet i umro na križu.
Doduše u jednom svom drugom članku oni priznaju tu činjenicu, tako da isti stih (kojim tvrde da je 4. Božja zapovjed ukinuta) koriste da bi tvrdili malo jedno, malo drugo, ili kako lječnici kažu, prema potrebi:
[Kološanima 2,13 i 14 potvrđuju ovu činjenicu: »Vas koji ste zbog prekršaja i neobrezanja svoga tijela bili mrtvi, (Bog) oživi zajedno s njim (Kristom); oprosti nam dobrohotno sve prekršaje; izbrisa zadužnicu koja je svojim odredbama bila nama protivna; ukloni je prikovavši je na križ.« Bog je »oprostio nam dobrohotno sve prekršaje…«. Ne samo grijehe iz prošlosti, nego sve grijehe. Oni su prikucani na križ i uklonjeni. (link)]
Vrlo neobično, ista web stranica "gotquestions.org" i dva potpuno različita tumačenja istog stiha. I to toliko različita da u jednom kažu da tekst iz Kološana govori o ukidanju Božje zapovjedi, a na drugom kažu da je iz toga teksta očito da su na križ pribijeni naši grijesi.
Potom tvrde da je zapovijed o Danu odmora isključivo Židovska ustanova namjenjena samo Izraelcima, iako je iz riječi samoga Stvoritelja, ujedno i najboljeg tumača Zakona više nego jasno da je ona stvorena radi ljudi i upravo njima namjenjena (Marko 2,27).
Također tvrde i da: "Bog Izraelu šabat nije dao kao podsjetnik na stvaranje, nego kako bi se sjećali svoga ropstva u Egiptu i Jahvina izbavljenja.", iako u samom Dekalogu Stvoritelj kaže:
"Ta i Jahve je šest dana stvarao nebo, zemlju i more i sve što je u njima, a sedmoga je dana počinuo. Stoga je Jahve blagoslovio i posvetio dan subotni.".
Potom navode da se navodno "Od Djela apostolskih do Otkrivenja šabat spominje isključivo u evangelizacijske svrhe sa Židovima, a pozadina je obično sinagoga", iako samo Sveto Pismo kaže da se subotom evanđelje propovjedalo i poganima: "A u dan subotni izađosmo izvan gradskih vrata k rijeci, gdje smo mislili da je bogomolja. Sjedosmo i govorismo ženama, koje su se bile, skupile. A sIušala je jedna bogobojazna žena, po imenu Lidija, prodavačica skerleta iz grada Tijatire. I Gospodin otvori srce njezino, da pazi na riječi Pavlove" (Djela 16,13-14). U tom tekstu ne spominju se niti Židovi, niti sinagoga.
Potom tvrde "da ideja o nedjelji kao „kršćanskom šabatu“ nije utemeljena na Bibliji", ne shvačajući smisao Dana odmora i kategorički ga odbacujući kao Božju ustanovu.
A onda uzevši jedan stih iz konteksta „Jedan, dakako, polaže veću vrijednost na jedan nego na drugi dan, a drugi polaže jednaku vrijednost na svaki dan. Samo neka svatko bude posve uvjeren u svoje mišljenje!“ (Rimljaima 14,5)
Tvrde da u biti svatko može svetkovati koji god Dan on želi, iako ako pročitate cijelo poglavlje uopće nema spomena o suboti, Danu odmora, počinku ili nešto slično, već se radi o postu u koji su prakticirali kršćani u Rimu. Od kojih su jedni mislili da je bitnije imati post u jedan dan, a drugi u drugi.
U Rimljanima 14, Pavao govori o hrani, o jelu i piću, je li moguće da on priča o tome, onda odjedanput u jednom stihu skoći na subotu, pa se vraća nazad na hranu, a da samu subotu istovremeno uopće ne spominje?
Na kraju zaključuju da: "Boga trebamo štovati svaki dan, a ne samo subotom ili nedjeljom.", ne shvačajući pritom smisao ili narav Dana odmora. Te da se ne radi o pitanju da li treba štovati Boga svaki dan, nego trebamo li ga štovati na način da budemo poslušni Njegovim zapovijedima uključujući i onu četvrtu.
|
